Life.
Ova žena je ćudljiva, vječiti april. Vesela je pa tmurna, pričljiva pa malorjeka. Svakog jutra ustaje i na lijevu i na desnu nogu pa je ne određuje dan već trenutak. Slučajno je ovdje. Obična je samo kad zaboravi.
roses:9859

17.07.2018.

Možda jesi mala no sjeti se koliko velikih je dalo život za tebe

Svi smo mi ljudi bez obzira na boju kože i nacionalnost. Dakako da mržnja između nas nebi trebala postojati ali očito je da nikada pa ni tada neće biti vremena u kojemu ćemo mi živjeti složno. Nema slike, teksta, pjesme ili internetske stranice na kojoj se mi balkanci nećemo prepucavati. Nema ni veze. Znam samo jedno, a to je da bez obzira na moje mjesto rođenja, grad odrastanja i državu u kojoj sada živim uvijek će moje srce kucati za Hrvatsku. Nije bitno koliko je u toj državi sjebano, tužno i nemoguće za normalno živjeti već je bitno koliko srce ima moj narod. Može svatko pljuvati po nama, mrziti nas, nazivati svakojakim pogrdnim imenima no mi smo Hrvatska i tako će ostati. Možda nemamo puno, možda nas sutra neće ni biti, možda smo drugima trn u oku i samo proklete ustaše no meni to nije bitno jer sve dok moje srce tuče za nju vi ostali sa glupim komentarima ste nebitni. Rat je završio, neki su pobijedili, neki izgubili a neki se nikada neće naučiti živjeti s time.

Politika, stanje u državi i sva ta nepravda natjeraju čovjeka da ode iz te iste države ali kažem vam da ništa slično neće natjerati toga istoga čovjeka da zamrzi svoj narod i svoju zemlju. Eto sad možete popljuvati i mene no Hrvatska i Hrvatski narod su moja ljubav, tako će i ostati.


Stariji postovi